Proizvodnju energija

Prema statističkim podacima, na svakog čoveka ima oko 20-32 kg plastičnog otpada godišnje – uz razlike prema pojedinačnim državama. Za proizvodnju 1 tone plastičnih materija potrebno je 1-3,6 tone nafte. Dakle, možemo reći da plastični materijali, u bilo kojem obliku, predstavljaju neiskorišćeni izvor energije koji u većini slučajeva završava na deponijama komunalnog otpada, na nelegalnim deponijama, ili se, u gorim slučajevima, koriste kao gorivo u kućanstvima gde se spaljuju u kotlovima za fosilna goriva. Razne vrste mulja takođe se smatraju otpadom.

Obradom plastičnih materija, mulja i raznih vrsta opasnih otpada dobiva se pretežno ulje visoke energetske efikasnosti. U postrojenjima za obradu otpada dolazi do nastanka gasovite i krute faze koje se kasnije koriste za poboljšanje energetske bilance, minimalizira se energetska zavisnost postrojenja od vanjskih izvora energija za sopstveno napajanje postrojenja. Energetska efikasnost ulja proizvedenog od ulaznih sirovina kreće se u rasponu od 75% do 130%. Velika energetska efikasnost od 130% postiže se upotrebom naftnih laguna, raznih vrsta mulja, rabljenog motornog ulja i slično. Količina proizvedenog gasa kreće se oko 15%. Ulje se obrađuje postupkom frakcione destilacije. Svojstva i hemijski sastav ovog ulja odgovaraju karakteristikama lakog loživog ulja – zahvaljujući tome proizvedeno ulje može da se koristi i kao pogonsko gorivo za automobile.

Pomoću ovih postupaka moguće je preraditi sve vrste otpadnih plastičnih materija, dalje otpadne boje i lakove sa sadržajem organskih otapala ili drugih opasnih materija, brusni mulj, razne vrste ulja ili medicinski otpad. Postrojenje je projektirano prema zahtevima kupca i prikladno je za gradove, opštine, industrijske zone i slično. Prednost ovog postrojenja sastoji se u tome što postrojenje može da preradi sve vrste plastičnih materija, bez obzira na vrstu i stanje u kojem se otpadne materije nalaze.

Među prednosti postrojenja spada mogućnost zbrinjavanja naftnog mulja i laguna koje se nalaze u bivšim industrijskim objektima a čija je likvidacija pomoću drugih tehnologija dosta skupa ili neekološka.